Etnografska zbirka

Etnografska zbirka Muzeja grada Perasta, po broju i raznovrsnosti muzejskih predmeta, uz kulturno istorijsku i pomorsku zbirku, najvjernije oslikava i svjedoči perašku prošlost.

Posebna vrijednost etnografske zbirke jeste i u tome što slika živote svih slojeva peraškog društva.

Raznovrsnost predmeta ove zbirke puno govori o njihovim vlasnicima bez obzira da li se radi o importima ili predmetima autohtonog porijekla. Osim toga, uz svjedočanstva materijalne kulture, ne smije se zanemariti niti potcijeniti očuvana duhovna kultura budući da se pojedini muzejski predmeti direktno vezuju za elemente samih običajnih radnji.

Najvećim dijelom predmeti etnografske zbirke prikupljeni su poklonom stanovnika Perasta i Boke Kotorske. Zbirku čine i predmeti iz memorijalnog muzeja porodica Visković i Balović, a jedan mali dio zbirke su predmeti, ustupljeni za izlaganje, porodice Brguljan – Čorko.

Zbirka je osnovana 1937. godine, a od 1950. je u sklopu tada osnovanog Zavičajnog muzeja grada Perasta.

Zbirka broji oko 692 komada muzejskih predmeta. S obzirom na karakter predmeta podijeljena je na podzbirke: oružje, nošnja, nakit, mobilijar, zastave i podzbirku upotrebni predmeti (u koju spadaju predmeti korišćeni u domaćinstvima kao i predmeti iz pomorske zbirke korišćeni na brodovima).

Oružje datira iz perioda od XVI do XX vijeka. Grupisano je po osnovnim načelima na: hladno, vatreno i zaštitno, a klasifikovano po vrstama, modelima i namjeni.

Hladno oružje predstavljeno je komadima oružja iz najranijeg perioda – buzdovanima i kopljima, mačevima (od XVI - XX vijeka), jataganima ( od XVIII – XIX vijeka ), sabljama i bodežima ( od XVII – XX vijeka ).

Vatreno oružje predstavljaju puške velike (džeferdari i kremenjače) od XVII - XX vijeka i puške male (kubure i ledenice) od XVIII – XIX vijeka, zatim nekoliko komada malih i većih topova (XVII – XVIII vijek), dok grupu zaštitnog oružja čine štitovi i panciri iz novijeg perioda.

Posebno mjesto u zbirci mačeva zavrjeđuje Peraški mač i to ne samo zbog načina izrade već i po sjećanju na veliku bitku Peraštana sa Turcima, bitku koja se odigrala 15. maja 1654.godine i u kojoj su Peraštani uspjeli da odbrane svoj grad i pobjede brojnu tursku vojsku. Značaj ovog mača leži i u činjenici da je već u istoj godini dospio u Perast vjerovatno kao poklon u znak sjećanja na slavnu pobjedu Peraštana, mada neki elementi na maču upućuju i na pretpostavku da se mač možda i prije te bitke nalazio u Perastu.

Mač je inače tip rijetke vrste mačeva – paloš. Dužina mača je 99 cm, oštrice 85 cm. Izgledom više podsjeća na sablju. Oštrica je jednobrida, izrađena od teškog čelika. Na prednjoj strani, uz dršku urezan je grb porodice Stjepanović, koja je u okviru bratstva Rajković (iz Perasta) imala isti grb. Duž oštrice na istoj strani je natpis na staroslovenskom, dok je na drugoj strani oštrice kratki natpis na latinskom jeziku. Cijela oštrica je bila optočena zlatom. Drška je ukrašena dragim i poludragim kamenjem i okovom od srebra. Po načinu izrade, mač predstavlja kombinacioju italijanskog, jednooštrog sječiva iz druge polovine XVI vijeka, krsnice iz druge polovine XVI vijeka, takođe italijanskog porijekla, i raskošne drške koja je odlika arapsko – marokanskog tipa mača. Korice mača su izrađene od tvrdog drveta, presvučene finom crnom kožom i okovane srebrom.

Peraški mač, iako izložen u stalnoj postavci Muzeja grada Perasta, izlazi iz Muzeja svake godine na dan Peraškog boja – 15. maja i sa džeferdarom Mehmed age Rizvanagića, turskog vojskovođe koji je poginuo u tom boju, čini bitno obilježje proslave na gradskoj pjaci (trgu) gdje imaju svoje počasno mjesto.

Petnaestog maja se inače proslavlja veliki vjerski praznik u čast Gospe - zaštitnice grada Perasta, a kao završnica proslave slijedi i običaj gađanja kokota, čiji su elementi danas povezani sa peraškom bitkom iako su ipak preuzeti iz običaja koji se obavljao i prije slavne peraške pobjede iz 1654. godine.

e1

Slika br 1.1 - Peraški mač (inv.br. 51)

e2

Slika br.1.2 – Drška peraškog mača

e3

Slika br.1.3 – Dio sječiva peraškog mača sa urezanim natpisom

Plameni mač tagođe je vrijedan primjerak mača sačuvanog i zadržanog na našoj teritoriji.

Mač je i dobio naziv po izgledu sječiva, odnosno načinu izrade. Sječivo je valovito, podsjeća na plamene jezičke. Dužina mača je 118 cm, a sječiva 94 cm. Drška je na vrhu sa zaobljenom i dekorisanom glavom, a rukobran čine 3 poluzkružno zaobljena rebra nejednake veličine sa ovalnim ispupčenjem po sredini svakog. Krsnica je ravna i završava se sličnim ovalnim oblicima sa obje strane. Mač je španskog porijekla te i on poput Peraškog mača, priča o slavnoj prošlosti Perasta i Peraštana. Peraštani su ovaj mač oteli od španskog vojskovođe Don Karlosa Gonzage, vojskovođe koji je imao zlu namjeru da otme dvije lijepe Peraštanke.

Jatagani se po svojoj lijepoj dekoraciji svakako izdvajaju u grupi hladnog oružja. Zbog lakog rukovanja jatagani su veoma brzo prihvaćeni na našoj teritoriji. Drške su se osim od srebra i drveta vrlo često izrađivale i od kosti i ukrašavale sa koralima, uobičajeno su rađene u obliku leptira sa raširenim krilima. Korice jatagana, najčešće srebrne, dekorisane su sa posebnom pažnjom - filigranskom izradom kovanja i urezivanja.

Posebno je značajno što je veliki broj jatagana izrađen u radionicama u Risnu i Kotoru, ponekad u cijelini, a najčešće su u pomenutim radionicama dorađivani ili rađeni samo njihovi djelovi. U zbirci su zastupljeni jatagani sa koštanom (bjelosapci) i srebrnom drškom, ukrašeni koralima sa natpisima duž oštrica na persijskom jeziku i sa koricama izuzetno lijepe filigranske obrade

e4

e5

e6

e7

Slika 3.1 jatagani

Džeferdari sa kundacima izdvajaju se u zbirci vatrenog oružja. Džeferdari su bogato dekorisani sedefom.

Zbirku vatrenog oružja čine još i duge i tanke puške kremenjače – tančice, zatim teške puške sa dugim dometom iz perioda XVIII vijeka iz kojih se pucalo sa peraških kula i male puške – kubure sa mesinganim ili srebrnim okovima, srebrne ledenice, ornamentisane floralnim motivima, tehnikom livenja i iskucavanja. Kratke puške datiraju s kraja XVIII i XIX vijeka, a izrađivane su i u radionicama Boke Kotorske.

e8

Slika 4.1 džeferdar Mehmed age Rizvanagića (inv.br. V.46)

e9

Slika 4.2 kundak džeferdara Mehmed age Rizvanagića, ukrašen sedefom

Podzbirku nošnje čini nošnja peraške mornarice (mornarska i oficirska) kao i djelovi muške i ženske narodne nošnje (muška – risanska i ženska – lastovska). Podzbirka nošnji posjeduje još i djelove koji su se nosili uz nošnju kao što su muški platneni ćemeri ili ženske torbice.

Nošnja Peraške mornarice klasifikovana je po činovima: nošnja mornara i nošnja oficira. Danas se nošnja oblači samo pri svečanim događajima koji su određeni Statutom Bokeške mornarice.

Mornarska nošnja je do kraja XIX vijeka bila uobičajeno odijelo muškaraca u Perastu. Sastoji se od crne kape-ćeverice, koja je na gornjem dijelu – tapalaku, ukrašena zlatovezom u čijem središtu je cvijet od spiralne zlatne žice, zatim bijele košulje i ječerme (izrađene od tamno plavog ili tamno crvenog velura, ukrašene sa zlatnim gajtanima i kićankama) te koreta (koji je sa rukavima i oblači se preko ječerme, ukrašen sa zlatovezom na prsima i rukavima). Crne široke pantalone - gaće šivene su od crnog pamučnog platna. Preko njih se oko pasa obmotava dugački, obično crveni, platneni ili svileni pojas. Na nogama su crne čarape – bječve i crne cipele – crevlje. Uz pojas se nosi i lijepo zlatovezom dekorisan platneni ćemer, ćese – kožne ili metalne (fišeklije – kutije za barut) kao i tobolac.

Mornari su od oružja obično nosili džeferdar ili šaraliju, po dvije kubure ili ledenice, umetnute u pojas, a ako su nosili mali nož on je bio u tobolcu.

Oficiri i podoficiri peraške mornarice nosili su sličnu nošnju kao i mornari sa malim razlikama u gornjim komadima nošnje. Preko ječerme se oblačila dolama na kojoj su u zavisnosti od čina bila i odgovarajuća obilježja. Oficiri nose na glavi kalpak koji takođe ima obilježja vezana za čin.

U prošlosti se materijal za nošnju (baršun, velur, gajtani za ukrašavanje i zlatne kićanke) dobavljao pretežno iz Italije, a ostali detalji kao puca - dugmad, širit i obične kićanke iz Bosne, obično iz sarajevskih radionica.

Od nakita mornari su jednio nosili dugi lanac na kome je bio okačen sat, umetnut između ćemera i pojasa. U slučaju da je muškarac jedinac u porodici, nosio bi na jednom uhu minđušu – brnjicu.

e10

Slika 5. Nošnja peraške mornarice

Nakit etnografske zbirke čine ženski ukrasni predmeti: srebrni ćemeri, pafte, narukvice.

Ženski srebrni ćemeri – pojasi izrađeni su tehnikom finog filigrana, tehnikom livenja i kovanja. Tokom XIX vijeka imali su ukrasnu funkciju i nosili su se kao sastavni djelovi ženske svečane nošnje.

Kovani ćemeri su sastavljeni od neparnog broja srebrnih ploča, ploče su međusobno spojene šarkama. Središnja ploča je uvijek nešto veća i sa gornje strane lučno zasvođena. Na primjerku čemera sa slike... vidi se da njega čini 5 ploča. Srednja je zasvođena sa 3 luka sa krunom i krstićem i ona je nešto veća od ostalih. Ploče su dekorisane floralnim i geometrijskim motivima među kojima dominira motiv romba, motiv koji se inače često sreće na mnogim tipično ženskim predmetima, kao i simbol plodnosti.

Na ćemeru je sa donje strane okačeno 5 srebrnih lančića nejednake dužine. Oni ukazuju na činjenicu da su ćemeri prije ovog perioda imali, osim ukrasne, i praktičnu funkciju – naime, na njima su se na prostijim ćemerima sa lančićima kačili sitni upotrebni predmeti (predmeti koje su žene koristile u svakodnevnom poslu). Ovakva vrsta ćemera zakopčava se pozadi, sa platnenim ili kožnim nastavcima koji se provlače kroz unutrašnje djelove krajnjih ploča ćemera, a koji pokriva samo prednji dio struka.

e11

Slika 6.1 - ženski srebrni ćemer (inv.br 142)

e12

Slika 6.2 - ženski srebrni ćemer (inv.br 143)

e13

Slika 6.3 – dio ženskog srebrnog pojasa (inv.br )

Ćemer pod inventarskim brojem 143 primjerak je tipičnog ukrasnog ćemera, sastavljen je od 34 pločice koje su spojene alkama. Ćemer se zakopčava sa prednje strane metalnom pločom, iznad koje je dekor u obliku mašne, sa 2 ribolika dijela ispod nje. Ćemer je, takođe, bogato ukrašen filigranskom čipkom, floralnim i geometrijskim motivima kao i raznobojnim, ukrasnim kamenčićima.

Interesantno je napomenuti da su u ranijem prediodu, kad je narodna nošnja bila u svakodnevnoj upotrebi, ćemere nosile samo udate žene, dok ga na isteku XIX vijeka nose i neudate žene.

Mobilijar je predstavljen salonima iz memorijalnog muzeja Visković i porodice Balović, venecijanskim ogledalima i djevojačkim škrinjama. Saloni i ogladala su sa elementima barokne izrade. Škrinje su ukrašene duborezom sa prednje strane sa motivima mediteranskog karaktrera, a osnovna funkcija bila im je da djevojke u njima spremaju prćiju – miraz. Kao dio djevojačkog nasljedstva, škrinja je sa prćijom, po udaji, nošena u njen novi dom.

Podzbirku zastava čine: venecijanske, austrijska, turska i ruska zastava.

Jedan od najznačajnijih muzejskih predmeta iz perioda mletačke vladavine upravo je dio mletačke zastave sa grbom grada Perasta, grb je predstavljen na središnjem dijelu zastave (dvije ruke koje drže krst). Zastava je svilena, neravnomjerno isječena sa svih strana. U gornjem desnom uglu je na pisanim latiničnim slovima natpis: „Milim roditeljima, hrlim Peraštanima, DE SARNO“. Dimenzije uokvirene zastave su 99,5 x 45 cm.

U narodu postoji priča da su Peraštani poslije pada Mletačke Republike kidali komade ove zastave da bi ih sačuvali kao uspomenu na period kada su, iako pod vlašću Mlečana, ipak uživali jednu vrstu autonomije.

e14

Slika 7 - Venecijanska zastava (inv.br. 134)

Ruska zastava sa Svetoandrejskim krstom rađena je na plavoj svili, dimenzija je 222 cm x 337 cm. Svetoandrejski krst je u polju dimenzija 188 cm x 110 cm. Peraštanin, kapetan Matija Zmajević, viceadmiral Ruske flote, dobio je na poklon ovu zastavu kao trofej poslije velike i vješte pobjede. Pobjeda o kojoj je riječ izvojevana je nad Šveđanima kod Ganguta (Hankoa), pod njegovim zapovjedništvom u južnoj Finskoj 1714. godine. Ruski car Petar Veliki ovim povodom kapetanu Matiji Zmajeviću poklanja ovu zastavu.

e15

Slika 8 - Ruska sv. Andrejska zastava (inv.br. 13)

Podzbirka upotrebnih predmeta obuhvata predmete korišćene u domaćinstvima za svakodnevnu upotrebu: alatke – pretežno korišćene za ribolov ali i u izradi drvenih predmeta- stolarski alat, kao i predmete iz pomorske zbirke korišćene na brodovima.

Među upotrebnim predmetima ističu se vrijedni komadi porculanskog posuđa (zdjele, tanjiri, bokali), načinjeni od engleskog porcelana, zatim lampe na ulje, poznatije pod nazivom fjorentine – budući da su izrađivane u Firenci u XIX vijeku, kod nas su još bile poznate i pod nazivom lukijerne, u ovoj podzbirci razlikujemo još i grijače za krevet – skaldaleti, roštilje na satni mehanizam - đirorosto.

e16

Slika 9.1 – posuda od porcelana (inv.br. 302)

e17

Slika 9.2 – porcelanski tanjir (inv.br. 301)

e18

Slika 9.3 – Roštilj na satni menanizam – đirorosto ( inv.br 183 )

e19

Slika 9.4 – Grijač za krevet – skaldalet ( inv.br.177 )

U stalnoj postavci Muzeja grada Perasta su i predmeti podzbirke mobilijara, ručne izrade, iz XVIII i XIX vijeka. Saloni iz memorijalnog muzeja Visković, salon porodice Balović, komode, pisaći sto i veoma lijepo dekorisane djevojačke škrinje ali i mornarske.

e20

Sl.10. Salon porodice Visković, XIX vijek

e21

Sl.11. Salon porodice Balović, XIX vijek

e22

Sl.12.Djevojačka škrinja, XIX vijek

e23

Sl.13. Mornarska škrinja, XIX vijek

Etnografska zbirka, možda najbolje govori o kulturi stanovanja Perasta u prošlosti. Njen material oslikava raskoš i prihvatanje mondenskih trendova stanovništva Perasta, na prvom mjestu brojnih bogatih Peraštana i plemstva, koji smješten u raskošnoj palati Bujović daje kompletnu sliku života kojim se živjelo u Perastu u periodu 17 i 18 vijeka.

Dragana Lalosevic,

etnolog i kustos

Prijatelji muzeja

prijatelji muzeja 1  prijatelji muzeja 2prijatelji muzeja 3  prijatelji muzeja 4

Muzej grada Perasta

Muzej grada Perasta utemeljilo je Opštinsko vije?e Perasta 28. 02. 1937. od muzejske zbirke, sakupljene ve?inom donacijom Peraštana, nasljednika poznatih Peraških porodica, tokom druge polovine XIX i po?etkom XX vijeka.

Kontakt informacije

Obala Marka Martinovica
85336 Perast
Crna Gora

telefon: +382 32 373 519
telefon direktor: +382 32 373 519
mobilni telefon: +382 67 232 609

Pronađite nas

Vi ste ovde: Home Zbirke Etnografska zbirka